Zbirka El Shatt

IZLOŽBA “EL SHATT-PLATNENI GRAD”
U GALERIJI CENTRA ZA KULTURU VELA LUKA

RADA DRAGOJEVIĆ ĆOSOVIĆ
(kustosica galerije Centra za kulturu Vela Luka)
profesor povijesti umjetnosti i opće lingvistike,
diplomirani muzeolog

U povodu šezdeset godina oslobođenja od fašizma u galeriji Centra za kulturu Vela Luka postavljena je izložba “El Shatt-Platneni grad”. Izložba je svečano otvorena na Dan oslobođenja Vele Luke od fašističke okupacije 22. 04. 2005. godine. Izložba je rezultat višemjesečnog istraživanja i prikupljanja materijala djelatnika Centra za kulturu u Veloj Luci i rezultat suradnje Centra za kulturu Vela Luka, općine Vela Luka, lokalnih medija i stanovnika ovoga najmlađeg mjesta na otoku Korčuli. Zbog velikog interesa javnosti izložba je produžena do kraja svibnja i u mjesec dana koliko je bila otvorena, izložbu je posjetilo oko 700 posjetitelja što je za naše otočke prilike izvan turističke sezone izuzetno veliki broj.  Izniman interes za ovu izložbu pokazali su posjetitelji svih uzrasta, a osobito živi svjedoci zbjega u El Shattu i njihova rodbina.
Materijal za izložbu prikupljao se nekoliko mjeseci, a putem radija zamoljeni su svi mještani koji posjeduju predmete i građu vezanu za El Shatt da je posude za izložbu. Velik broj Velolučana, ali i pojedini mještani iz ostalih mjesta na otoku odazvali su se ovom pozivu i posudili za izložbu razne predmete mahom intimne uspomene, ali i predmete vezane za svakodnevnu uporabu. Prikupljeni predmeti svjedočanstvo su života naših ljudi u dalekoj Africi gdje su, bačeni na tlo pustinje, jako brzo organizirali svoj život i na najbolji mogući način osmišljavali svoje vrijeme. Žene su plele, vezle i šile i od raznih materijala (vreća, šatora ili donirane odjeće) izrađivale nove predmete: ručnike, povoje za djecu, čarape, šalove, torbice, razne odjevne predmete, kukičane ukrase za namještaj, prekrivače i dr. Sve su to donijeli sa sobom u zavičaj i brižno, gotovo kao relikvije, čuvali u svojim kućama te ih posudili za izložbu.
Prikupljeni su brojni predmeti vezani za rad škole: školski dnevnik, drveni trokut, dječji spomenari, brojne tiskovine namijenjene djeci, bilježnice i dr. Prikupljeni su i kamenčići i školjke iz Crvenoga mora na čijim su se obalama djeca zabavljala i igrala.
Budući da su pojedine veloluške djevojke u zbijegu radile kao bolničarke, na izložbi je prezentirana i kutija za medicinske igle ali i bilježnica sa bilješkama nastalim prilikom brzog tečaja engleskog jezika za bolničarke. Na izložbi su prezentirane i bilježnice s tečaja ruskoga jezika. Prikupljeno je oko 150 crno-bijelih fotografija s raznim motivima iz El Shatta koje su uvećane i prezentirane na izložbi.
Prikupljeni su i prezentirani razni drugi predmeti npr. “frušta” (bič) kojim su saveznici tjerali domoroce od izbjegličkih šatora, nacrt groblja u El Shattu na kojem su pokopani brojni Velolučani, zastava s kojom su se naši mještani vratili na Korčulu, a koju su žene izradile u izbjeglištvu, pribor za jelo i dr.
Osobito vrijedan eksponat je izvorni rukopis pok. Nikole Tabaina (pok. Jakova) s popisom imena svih Velolučana i drugih sudionika zbjega u El Shattu, El Arishu i El Katatbi. Osim ovog popisa, izložen je i popis svih umrlih i pokopanih na groblju u El Shattu i nacrt groblja u obliku peterokrake zvijezde sa označenim grobom, znakom vjerske pripadnosti, datumom smrti, starosti i rođenja. Iz ovih vrijednih dokumenata doznajemo da su na groblju u El Shattu pokopana 63 Velolučanina, a da je ukupan broj Velolučana koji je otišao u zbjeg 1812 osoba, uglavnom žene, djeca i starci. U El Shattu se 1944. godine rodilo 11 Velolučana, a 1945. godine 8 (ukupno 19 osoba). Godine 1944. u El Shattu je umrlo 56 osoba , a 1945. godine 7 osoba (ukupno 63 osobe, uglavnom djeca). Petnaest velolučkih djevojaka udalo se u El Shattu za strance.
Sve statističke podatke našao je i dokumente dostavio ing. Veljko Tabain, sin pok. Nikole Tabaina. Za vrijeme trajanja izložbe, gosp. Veljko Tabain je svim zainteresiranim posjetiteljima pomagao da u popisu njegova pokojnog oca nađu podatke o sebi ili svojoj  rodbini, te je asistirao prilikom grupnih posjeta izložbi i bio nepresušan izvor vrijednih i zanimljivih informacija.   
Prilikom svečanog otvorenja pjevala je klapa “Vela Luka” i gđa. Olga Padovan, sudionica zbjega u El Shattu.
Gđa. Olga otpjevala je pjesmu koja je izvorno nastala u zbjegu:

Na ovom vrućem pjesku
gdje vlada sunca sjaj,
gdje su nam noći ugodne,
a danju goriš sav,
trave i bilja nema,
pustoš sad vlada tu.
da li znate gdje je to?
Na egipatskome tlu.

Narodni odbor zbjega pripremi šatore
da stanovnici od zbjega u njima borave.

Čuvaju nas i paze ti naši saveznici,
čuvaju nas i gledaju veseli nam bili.

Zato im lijepa hvala, na njihovu pomoć,
ali mi ipak želimo čim prije kući poć.



Iz bilježnice brzog tečaja engleskog jezika za bolničarke u El Shattu

Na otvorenju izložbe projiciran je film “The star and the sand” (“Zvijezda i pijesak”), engleske proizvodnje, točnije Ministarstva informiranja iz 1944. godine kojeg nam je ustupio gosp. Mate Kukuljica, Ravnatelj Hrvatske Kinoteke. Osim što je ovaj film izvanredan dokument života naših ljudi u El Shattu, na njemu je i snimka Centralnog zbora zbjega pod ravnanjem Josipa Hatzea.
Na dan otvaranja izložbe u suradnji Centra za kulturu i radija “Val” napravljena je radijska emisija o El Shattu sa svjedocima zbjega (Vicko Prižmić Mitre, Marija Marinović Sete, Olga Padovan i Franko Mirošević Mico) koji su slikovito i s puno emocija ispričali slušateljima svoje doživljaje i podijelili impresije za vrijeme zbjega u El Shattu.
Velolučani rado posjećuju izložbe i nesebično pomažu u raznim aktivnostima Centra za kulturu. Izložba “El Shatt-Platneni grad” ne bi imala toliki odjek niti bi se mogla realizirati bez pomoći naših mještana koji su s nama podijelili svoje uspomene i posudili predmete koji, osim dokumentarne, imaju i veliku emotivnu vrijednost.
Ovom izložbom dao se uvid u važan segment veloluške prošlosti. Mnogi stariji Velolučani u dodiru s originalnim predmetima i fotografijama prisjetili su se događaja iz daleke 1944. i 1945. godine, svoje mladosti i onih koji se nikada nisu vratili.
Brojni mlađi posjetitelji koji su organizirano dolazili sa svojim profesorima u Galeriju Centra za kulturu, u direktnom dodiru s autentičnim predmetima, izvornim naratorom (gosp. Veljko Tabain) i stručnim vodstvom kroz postav izložbe, upoznali su se s dijelom povijesti svoga mjesta i događajem koji je trajno obilježio život njihovih predaka. Nakon izložbe većina predmeta je vraćena vlasnicima, a pojedinci su Centru za kulturu ostavili nekoliko predmeta i fotografija. Sve prikupljene crno-bijele fotografije su fotografirane digitalnom kamerom, a potom vraćene vlasnicima. Nakon ove izložbe velik broj mještana, osobito oni koji su se rodili u El Shattu i potomci onih koji su sudjelovali u zbijegu, odlučili su organizirano otići u Egipat posjetiti groblje i položiti cvijeće na grobove onih koji se nisu vratili.

Autor teksta: Rada Dragojević Ćosović, Vijesti muzealaca i konzervatora 3-4, 2006.

Više: Vijenac - Tragovi minulog vremena


Ispis   E-mail