Cijenjeni posjetitelji u ovoj rubrici možete pronaći zanimljivih članaka o našim muzejskim zbirkama.

U vrijeme velikih političkih previranja u Europi, studentskih nemira i krize društva na svjetskom planu u Veloj Luci je 1968. godine održan prvi Međunarodni susret likovnih umjetnika, događaj koji je trajno obilježio kulturni i umjetnički život mjesta i unio nove perspektive u njegov urbani razvoj. Inicijatori susreta bili su umjetnici Petar Omčikus  i Kosa Bokšan i tadašnja Mjesna zajednica Vela Luka.


Konture Vele Luke kao organiziranog naselja formirale su se tek polovinom XIX. stoljeća (groblje, Župna crkva, zvonik, škola), a Vela Luka je još kroz čitavu prvu polovinu XX. stoljeća egzistirala prvenstveno kao mjesto ribara i težaka.


Jan Kotik
Brzim razvojem velolučke privrede polovinom prošloga stoljeća i dolaskom umjetnika iz cijeloga svijeta 1968. godine Velolučani vrlo brzo postaju dio toga istoga svijeta i spremno dočekuju jedan potpuno novi oblik stvaranja, izražavanja i mišljenja, a Međunarodni susret ostaje trajna referenca i poticaj raznim umjetničkim pojavama u Veloj Luci kroz čitav niz narednih godina. Jedina zadana stvar ovoga susreta bila je tehnika, a sve ostalo bila je stvar osobne umjetničke slobode i individualnog umjetničkog htijenja.


Otok Proizd bio je mjesto na kojem je nastao dio velolučkih mozaika, mjesto kreativnog druženja i nepresušan izvor inspiracije i poticaja. Na još nekoliko punktova u Veloj Luci umjetnici su izrađivali mozaike pri čemu je nastalo sedamdesetak figuralnih i apstraktnih kompozicija od kojih je jedan dio postavljen unutar polukružnih otvora atrija Centra za kulturu, jedan dio u prizemlje hotela “Jadran”  (recepcija, restoran), dva su postavljena na ulazu u zgradu ex-Zadružnog doma, a dva na ulazu u prostor u kojem je danas Splitska banka. U središtu mjesta, u neposrednoj blizini zgrade Općine, postavljen je veliki mozaik sa centralnim motivom golubice i imenima sudionika susreta.
Ovi mozaici mišljeni su kao zidni i tako su postavljeni u navedene prostore. Međutim, određen broj mozaika nastalih 1968. godine nije izložen i godinama je bio pohranjen u prostorijama „Komunalca“.


Jean Cloud Lambert
Zbog nepreglednosti prostora u kojem su bili odloženi, nisam mogla ustanoviti o kakvim se mozaicima radi u tematskom smislu, ali usporedbom njihovih dimenzija s onima postavljenim u javnome prostoru može se zaključiti da ih je nekoliko velikih podnih i određen broj manjih, zidnih. Budući da su u Centru za kulturu, osim podnog mozaika Ferdinanda Kulmera s motivom hobotnice koji je nastao početkom osamdesetih godina XX. stoljeća, zidni mozaici postavljeni na otvorenom u dvorištu (i dva u zatvorenome prostoru pred ulazom u knjižnicu), bilo je  logično da se navedeni manji mozaici prenesu u Centar za kulturu i da se unutar toga prostora adekvatno prezentiraju i zaštite. To je i učinjeno uz pomoć djelatnika „Komunalca“ 24. 11. 2005. godine kada su u prostor Centra za kulturu prenesena 22 mozaika.


Time se upotpunila vrijedna muzejska zbirka mozaika koja se do sada čuvala i prezentirala u atriju Centra za kulturu. Budući da je Ministarstvo kulture RH koncem 2007. godine Centru za kulturu dodijelilo suvremeni računalni program za vođenje muzejske dokumentacije M++, svi su ovi vrijedni eksponati stručno obrađeni i evidentirani.


U povodu 150 godina Osnovne škole u Veloj Luci, Centar za kulturu je koncem listopada 2007. godine posudio iz svog fundusa tri mozaika kako bi se izložila u prostoru škole, među kojima je mozaik velolučkog akademskog kipara Ante Marinovića. Cilj posudbe je upoznavanje učenika s kulturnom baštinom svoga mjesta od prvih dana školovanja i razvijanje svijesti o važnosti očuvanja kulturnih vrijednosti kod najmlađih.


Kada iz perspektive današnjega vremena razmišljamo o Međunarodnom susretu likovnih umjetnika 1968. u Veloj Luci (s vremenskom distancom od četrdeset godina) može se zaključiti da je susret u svojoj biti bio odraz stremljenja prema europskom jedinstvu ostvarivši kroz umjetnost dijalog između Istoka i Zapada. Umjetnici iz raznih dijelova Europe i svijeta, različitih umjetničkih pristupa i htijenja, došli su na otok Korčulu da bi stvorili mozaik kao kolektivno djelo i ostavili ga Veloj Luci u trajno vlasništvo.


Joko Knežević
Otok Korčula u to vrijeme u umjetničkim i intelektualnim krugovima nije bio terra incognita. Tih godina u gradu Korčuli okupljaju se svjetski poznati filozofi, djeluje Korčulanska filozofska ljetna škola, a na Korčuli boravi i proslavljeni njemački filozof i sociolog Herbert Marcuse . Dakle, duhovna klima na otoku bila je pogodna za projekte kakav je bio prvi Međunarodni susret u Veloj Luci. Razni umjetnici skupljaju se oko umjetnika Petra Omčikusa i njegove supruge Kose Bokšan, a Vela Luka pokazala se kao gostoljubiv i otvoren domaćin za umjetnike iz cijeloga svijeta.


Međunarodni susret likovnih umjetnika imao je za Velu Luku dalekosežne učinke kako na kulturnom i umjetničkom tako i na duhovnom planu. Krajem sedamdesetih godina, u ozračju okupljanja umjetnika iz cijeloga svijeta, formirala se grupa “Anonimni kolektiv” (A. Mirošević, D.Markov, D.Berković) koja je raznim akcijama, izložbama i performanceima unijela nove dimenzije u umjetnički život Vele Luke. Nakon plimnoga vala koji je pogodio Velu Luku u ljeto 1978. godine, naše mjesto dobiva Međunarodnu poklon zbirku crteža, grafike i male skulpture, koju čine djela umjetnika svjetskoga glasa i djela brojnih renomiranih domaćih umjetnika.


Mozaici iz 1968. godine svjedočanstvo su prošlosti Vele Luke i vrijedan dio njene kulturne baštine, a zadatak Centra za kulturu u Veloj Luci i struke je da ih čuvaju, prezentiraju i ispravno interpretiraju u kontekstu vremena i povijesnih okolnosti u kojima su nastali.

Izvor: Luško Libro br. 15, 2007.

Tekst: Rada Dragojević Ćosović "O mozaicima i Međunarodnom susretu umjetnika u Veloj Luci 1968 godine" 98 do 100 str.